Putopisi - Povijest i kultura - Prag

Rijeka Vlatava na ovom mjestu radi oštar zaokret. Iznad rijeke uzdiže se litica. Stoljećima unazad, s ovog mjesta je proročica Libuša kazala: „Vidim grad čija slava seže do nebesa!“ Njen narod je tada lutao prostranstvima sjeverne Europe tražeći mjesto koje će nazvati svojim. Mjesto gdje će živjeti, radovati se novim brakovima i djeci, dobrim urodima i plodnim godinama. Mjesto gdje će pokapati svoje mrtve i koje će žestoko braniti od osvajača i kradljivaca. Poslušali su tadašnji Česi svoju Libušu kada je kazala: „Pronađite starca potpuno sijede kose koji upravo sada gradi prag svoje nove kuće uz rijeku!“ I pronašli su ga. Na obroncima litice iznad rijeke. Grad su nazvali Prag (Praha).

Je li grad zaista zasjao slavom koja seže do nebesa, to svatko od nas mora odlučiti za sebe. No, češki narod od tog vremena živi na ovom mjestu, gradi i širi svoj glavni grad, boreći se protiv nasilnika, osvajača i tiranije, boreći se za slobodu i priliku novorođenih da žive na mjestu koje zovu svojim.

Visoko iznad rijeke, na legendarnoj litici, danas je Kraljevski dvor i Katedrala, nekoliko uređenih i mirnih vrtova, Zlatna ulica i Bikovo stubište, zidine i kule, uredi Predsjednika države i protokolarna smjena straže. Danas se ovamo ušetao prosinac, poput lijenog mačka, i sa sobom donio maglu i hladnoću.

Gledam na grad i rijeku koja se rasteže njegovim središtem, gledam mostove i zvonike, sjajne kupole i velike razmetljive zgrade okrenute rijeci. Lijevo je Čehov most. S jedne strane mosta stražari divovski metronom, kazaljka se njiše u nekom svom zastrašujuće sporom ritmu, podsjeća na promjene, na vrijeme kada se ovdje umjesto metronoma nalazio najveći Staljinov kip na svijetu. Bilo je to vrijeme kada su tirani vladali. Vrijeme koje je prošlo. Na suprotnoj obali ostaci su Židovske četvrti. Stoljećima su tu živjeli, radili i molili se sljedbenici rabina. Četvrti više nema, ostalo je groblje, gradska vječnica i nekoliko sinagoga. Ostale su legende o mudrom rabinu Loeweu i strašnom Golemu, biću od blata. Ovdje uz most je mjesto gdje se u toplom dijelu godine kupaju labudovi. I oni su otišli, ali labudovi će doći u Prag, doći će s proljećem. Oni gradom ne vladaju već ga ukrašavaju živeći slobodno, … zato će se neometano vratiti.

Ispred mene je Karlov most, najstariji i možda ipak, najljepši most grada. Njegova je povijest duža, njegove su priče brojnije. Njime je koračao Karlo IV, najslavniji češki kralj. Prelazili su ga Husiti i Katolici tijekom vjerske revolucije. Šetali su mostom alkemičari, slikari i astronomi za vladavine ekscentričnog Rudolfa II. Pokušali su ga prijeći i švedski vojnici u Tridesetogodišnjem ratu. Gazila je njime njemačka, pa ruska čizma sredinom 20. stoljeća. Rusi su ostali duže, ali su ipak otišli. Šetao je mostom Franz Kafka na putu do sićušnog stana u kojem je pisao nakon radnog vremena. Vjerujem da ga je prelazio Jan Palach prije svog drastičnog prosvjeda 1968. Most je iskusio žestoki gnjev rijeke za poplave 2002. i ostao neoštećen.

Desno, prema jugu, pogled se spušta na ostale mostove, zgrade uz rijeku i još jednu liticu – Višehrad. Iza obzora su pašnjaci, brežuljci i dvorci srednje Češke. S ovog se mjesta ne vide, no žive u glazbi B. Smetane, glazbom oslikani. Za sada ostajem u Pragu, u hladnom prosincu valja ući u njegove pivnice.

Autor: Siniša Viđak
Komentirajte ovaj putopis: explora@f-tours.hr

PUTOVANJE U PRAG OVDJE: PRAG ::: PUTOVANJA

B2B

Putovanja

Putopisi

Galerije

Urednik

Putopisi - Povijest i kultura - Prag