Putopisi - Povijest i kultura - Prag

Bezbrojni prelasci austrijsko-češke granice kraj gradića Znojmo i uvijek ista nelagoda. Ne zbog države položene u samom srcu Europe, već zbog krutih carinika. Puls trećeg tisućljeća snažno se osjeća u metropoli, Pragu. Ovdje, gotovo zaboravljeni, prepušteni životu bez promjena, kao da još dišu zrak omeđen komunističkom ideologijom. Krutost i osornost posljedice su straha – onog koji je dolazio sa sjevernim vjetrom iz širokih prostranstava Rusije.

Čarolija nesputano i uvijek ulazi u moje srce odmah po prelasku ove granice. Tako je i ovaj put. Granični je prijelaz jasno vidljiv u retrovizoru, no toplo lice Češke već je ispred mene. Svijetlo zelene livade i tamno zelene šume. Stare seoske kuće možda trebaju zakašnjelo ličenje fasade i poneki popravak, ali iz dimnjaka postojano i spokojno uzlazi dim k nebu. Uskoro ću voziti jednom od najstarijih auto-cesta Europe: Prag-Brno. Prikrada se ona s jugoistoka gradu Pragu. Prikrao se njoj grad sa svojim novim poslovnim centrima i velikim reklamama, a u svom širenju od vremena Baršunaste revolucije do danas.

Osjećaj prihvaćanja me nije nikada napustio u ovom snenom i zanimljivom gradu, sve od mojih prvih učestalih dolazaka sredinom devedesetih. Listajući stanice sjećanja iz raznih europskih metropola ne pronalazim grad koji prihvaća toliko jednostavno i blisko. Topla slavenska duša Češkog naroda, promišljam.

Večer. Ne obazirem se na umor od putovanja. Imam jedan tajni ritual kojim obilježim svaki ponovni dolazak u Prag: Večernju šetnju preko Karlovog mosta, na Malu stranu pa uz Nerudovu ulicu do Hradčana. Slučajnost ili ne … ovo je završni dio Krunidbene staze. Koračali su njome budući vladari Češke neposredno prije krunjenja u slavnoj Katedrali. Volim polagano koračati ovom stazom u suton. Častim se slikama snene ljepote sa starog kamenog mosta. Vltava, zelenkasta i mirna, nježno struji prema sjeveru. Na litici iznad nje veličanstveni prizor Kraljevske palače i katedrale Sv. Vida. Most se prazni u ovo doba dana. Pjevači i glazbenici, slikari i portretisti, zabavljači i trgovci suvenirima – polako odlaze nakon bučne dnevne vreve. A gore na Hradčanima mir, spokoj i tišina. Posebno zvuči tišina među gorostasnim zdanjima, pod južnim zvonikom Katedrale, pod visokim prozorima Kraljevskih dvorana. A Prag, okupan mjesečinom i ispresijecan srebrnom Vltavom leži mirno ali ne i beživotno. Grad stotinu zvonika.

Sanjarenje je odvodi do praga malene kuće u Zlatnoj ulici, u susret samotnim poslijepodnevnima Franza Kafke. Ovdje se sklanjao pisati nakon posla, u stan koji je unajmila njegova sestra za susrete sa svojim voljenim. Lijepo se prisjetiti bure emocija i vrtloga misli za davnog čitanja njegovog Preobražaja. Sada je tiho, kameni blokovi su hladni i gotovo se čuje šapat Velikana. Nerazgovjetne tajne velikog uma. Najbliže što se može stići, promrmljam za sebe, tiho.

Lutam gornjim praškim gradom u vrijeme kada su turisti odavno već otišli u pivnice i barove. Trenuci koje poklanjam sebi. Ljepota koju mi poklanja Prag.

PUTOVANJE U PRAG OVDJE: PRAG ::: PUTOVANJA

Napisao: Siniša Viđak

B2B

Putovanja

Putopisi

Galerije

Urednik

Putopisi - Povijest i kultura - Prag