Putopisi - Povijest i kultura - Clonmacnoise

Irske su ceste loše. No, to je sasvim površan zaključak. U Irskoj je svega dvjestotinjak kilometara autoceste, a ostatak državne mreže cesta uzak je i vijugav. Spomenuti zaključak pogrešan je za onog tko se odvažio na vožnju lijevom stranom ceste čija je širina uglavnom dostatna za prolaz jednog osobnog automobila. Ipak, dvosmjerne su to prometnice koje ponosno nose svoje oznake brzine: ne smijete voziti brže od 100 km/sat!!! Često sam se pitao je li ovo neka šala državnog prometnog ureda i može li itko ovuda voziti brže od pola dopuštene brzine. Zbog čega sam onda uvjeren da Irske ceste ipak nisu loše?

Odgovor slutite. Uske, krivudave i loše održavane, vode nas u čarobne predjele izvorne, napuštene, ali ne i zaboravljene Irske. Niz pejzaža koji zaustavljaju dah i uzdižu duh otvara se s ovih smiješnih ali opasnih putova. Tišina okićena vjetrom, tutnjanjem lijenih valova iz daljine, povremeno pozlaćena sunčanim zrakama koje se igraju u oblacima.

Dobra tri sata potrebno je voziti od Dublina do Galwaya, cestom prema zapadu i kroz unutrašnjost Otoka. Negdje sredinom te rute valja skrenuti lijevo. Oznake su nekonzistentne i vrijedi priupitati mještane za smjernice. Nakon dvadesetak minuta stižem u Clonmacnoise. Drevno mjesto, mistično i zabačeno, mjesto velikog vjerskog značaja još od 6.st. Centar za posjetitelje suvremeno je opremljen i ne treba ga zaobići. Na zidovima su paneli koji čuvaju detaljnu priču o počecima kršćanstva u Irskoj, o kasnijim burnim povijesnim događanjima, a svi ti natpisi gledaju sa svojih zidova u središnje figure ove drame: Visoke kamene križeve.

Sklonjeni su pod krovište Centra kako ih erozija ne bi dalje uništavala. Nijemi kameni gorostasi okićeni u davna vremena vještom rukom klesara niskim reljefom. Rezonira u meni prostor od ovog krajnjeg zapada Europe do mističnog Egipta daleko na istoku. Idejama treba tek trenutak da putuju ovom našom planetom. Tamo daleko ljudi su ispisivali imena u kamenu kako bi dostigli besmrtnost. Jesu li i ovi kameni uresi nastali potaknuti istim porivom, sličnom idejom?

Otvorena pitanja ponekad plaše.

Izlazim na vjetar. Sočna trava kupa se u kratkom intervalu vedrine i sunca. Dah vjetra kao da ne pripada u III milenij. Obuzima me, gura me, želi da se prisjetim i saznam. Hodam do brojnih kamenih križeva. Staro kršćansko groblje uokvirilo je razrušenu romaničku crkvu. U njoj se vjetar najsnažnije zabavlja, ovdje je poruka na dosegu spoznaje, ovdje vjetar priča svoje priče. Unutar ovih ruševina povijest je živa a sadašnjost tek trenutak prisjećanja.

Pogled mi klizi, preko travnjaka okićenog križevima, do jezera. Zlati se šaš u modrini jezerske vode. Mirni prizor ležerno izvaljane doline, pašnjaka i namreškanog jezera. Ostajem i zaboravljam vrijeme.

Došao sam upoznati sveta mjesta ovih ponosnih i prkosnih ljudi kako bih bolje shvatio, misli proširio, usporedio i konačno znao nešto više o sebi, o nama.

PUTOVANJE U IRSKU OVDJE: IRSKA ::: PUTOVANJA

Napisao: Siniša Viđak
Komentirajte putopis ( explora@f-tours.hr )

B2B

Putovanja

Putopisi

Galerije

Urednik

Putopisi - Povijest i kultura - Clonmacnoise