Putopisi - Povijest i kultura - Ramzes II

Slava koja ne blijedi

Sjedim u kavani, nerazbuđen, uz prvu jutarnju kavu. Staklena stjenka zaustavlja olujne udare juga, fine morske kapljice zamutile su pogled na skupocjene jahte nautičkog sajma. Ljudi su prividno mirni, no u njima tiha pobuna na nevolje ovakvog tjeskobnog vremena. Tek par dana unazad, okupan suncem Afrike, šetao sam po drevnom pijesku Egipta. Akumulacija dojmova toliko je sveobuhvatna da ne marim za jugo, ljepljivu tjeskobu koju ono donosi u moj rodni grad. I ovo putovanje u Egipat otkrilo mi je nove tajne jedne neobične, teško razumljive i drevne civilizacije. Među njima dominira priča o faraonu Ramzesu II, njegovoj vječnoj slavi. Jedan je od rijetkih moćnika koji apsolutno nikada nije pao u zaborav. Intrigantno, začuđujuće, … dovoljno da mi nikako ne izlazi iz misli. Poput jata ptica na proljetnom nebu, moje misli kruže, spiralno se uzdižu, vraćaju, a sve u pokušaju konačnog razumijevanja tog mističnog lika koji je vladao unazad 33 stoljeća i kojeg prašina povijesti nikada nije prekrila.

Slava Ramzesa II pokazala je kontinuitet začudno drukčiji od brojnih drugih faraona koje danas slavimo, čija imena uvijek iznova stvaraju redove pred ulazima u velike svjetske muzeje. Danas je ime Tutankamona svjetski poznato, sasvim dovoljno da privuče pažnju i interes. Isti je slučaj s jedinom ženom-faraonom Hatšepsut. No, malo se ljudi danas obazire na činjenicu da su ova imena, poput brojnih drugih imena drevnih egipatskih vladara izronila iz povijesne tame u 19. ili 20. stoljeću. Jean Francois Champollion probio je kod hijeroglifa 1820-ih godina. Konačno smo počeli čitati hijeroglifske natpise po obeliscima, drevnih hramovima i tamnim zidovima faraonskih grobnica. Imena poput Hatšepsut ili Ekhnaten (Amenhotep IV) zasjala su tada u svijesti prvih egiptologa, a uskoro i pred očima javnosti. Zaboravljeni tisućama godina, ponovno su „uskrsnuli“. Howard Carter otkrio je potpuno očuvanu grobnicu mladog, rano-umrlog i politički malo važnog dječaka-faraona Tutankamona 1922. godine. Njegovo ime je poput munje zasjalo, i nakon dugih stoljeća zaborava postalo poznato svugdje u svijetu. Ispisano je gotovo u svim udžbenicima povijesti iz kojih uče djeca Indije, Australije, Kanade, Japana, Švicarske, Hrvatske, …

Ime Ramzesa II nikada nije nestalo! Nalazimo ga u Starom zavjetu, u knjigama starih Grka i Rimljana, u djelima mudraca Srednjeg vijeka, u romantičarskoj poeziji nakon Napoleonskih osvajanja. Prati taj dugovječni faraon našu civilizaciju, njegovo ime poznato je svim generacijama kroz tri milenija. Njegova je sudbina drukčija od većine ljudi koji su za života bili postavljeni na ono mistično mjesto između živih ljudi i bezbrojnih bogova drevnog Egipta – hijerarhijski iznimno važno mjesto spoja čovjeka i neba: mjesto faraona.

Nisam prvi koji je zapanjen ovom čudesnom pričom. Puno stručniji od mene, obrazovaniji i oštroumniji zaokupljeni su ovom misterijom. U ljudskoj je prirodi proniknuti u nepoznato i začuđujuće. Pronalazak velikog broja mumija u jednoj grobnici u zapadnoj Tebi (Luksor) 1881. značilo je pronalazak pravog blaga za arheologe. Naime, radi se ovdje o pažljivo skrivenim mumijama velikog broja faraona. Čuvari faraonskih grobova očigledno su prepoznali prijetnju pljačkaša grobova, te su sakupili ove dragocjene mumije i skrili ih na iznenađujuće mjesto – običnu grobnicu jedne obitelji iz viših slojeva društva. Pažljivo mumificirana tijela nekadašnjih polubogova, faraona, danas se analiziraju naprednim znanstvenim metodama postupno otkrivajući svoje tajne.

Drevni Egipat zapao je u veliku krizu oko 17 stoljeća prije Krista. Vlast su uzurpirali stani vladari – Hiksosi. Nije ovo prva velika kriza ove drevne civilizacije. No, bila je porazna za Egipćane jer su vjerovali da su izvukli pouke iz prošlih nedaća. Ova je kriza dokazala suprotno! Sakupljanje snage trajalo je oko 2 stoljeća, a onda se faraonski narod ponovno oslobodio. Uspostavljena je snažna država bez stranaca na prijestolju. Zanos i radost, entuzijazam i širenje države, … zasjalo je Novo kraljevstvo punim sjajem. Podizani su ogromni hramovi, zlatni kipovi bogova napravljeni su rukama najboljih majstora. 18. dinastija vrijeme je novog „zlatnog“ doba koje su Egipćani čekali već više od 1000 godina, od velikih faraona Starog kraljevstva: Zosera, Sneferua, Keopsa, Kefrena, … No, pad 18. dinastije unio je neslućeni strah u narod, među visoko svećenstvo, u srca plemstva. General Horemhab ostao je hladne glave. Čvrstom rukom preuzeo je prijestolje odlučan da se Egipatska hijerarhija ponovo ne sruši. Njegovi nasljednici vladati će Egiptom kao pripadnici 19. dinastije. A među njima postojano sjaji jedno ime: Ramzes II !!! Snažni bik, omiljen od Pravde i Istine, utjelovljenje Horusa, bogat u godinama i velik u pobjedama, sin boga Ra i miljenik boga Amona!

Loza iz koje dolazi Ramzes potječe iz Delte Nila. Ovo je jedina kozmopolitska regija Egipta, mjesto miješanja naroda. Tako u crtama lica Razmesove mumije prepoznajemo naznake azijskih naroda, visoke obraze i ovalne oči. Kosa je Ramzesova crvena, nešto što ga je izdvajalo od ostalih ljudi njegova vremena, kao i 173 cm što ga je činilo iznimno visokim čovjekom svog vremena. Živio je dugo, a vladao oko 66 godina! Duboka starost Ramzesu nije bila ugodna. Rendgen nam je otkrio artritis koljena i zglobova, a snimke vilice upalne procese korijena zubi koje gotovo sigurno znače zubobolju.

Ramzesovo otac, faraon Seti I, umro je rano. Mladi je faraon očekivao sličnu sudbinu pa je od početka vladavine naredio brojne građevinske pothvate. Počeli su nicati hramovi u njegovo ime, građena je duboka grobnica, proširivani su najznačajniji hramovi poput onoga u Karnaku. Što više gradnje, što više njegovih kipova, što češće u hijeroglifima urezano njegovo ime, to veća mogućnost da dosegne besmrtnost. Nestrpljiv kakav je bio, preferirao je kvantitet nad kvalitetom. Egipat ovakav graditeljski zamah nije doživio od Keopsa. No, Ramzes se želio poistovjetiti s faraonima prošlosti čije je djelo cijenio. Napravio je to na neobičan način: na spomenika Tutmozesa III i Amnehotepa III dao je uklesati svoje ime! Time je izbrisao imena svojih predaka koje je cijenio. Spomenike onih koje je prezirao (žena-faraon Hatšepsut , Amenhotep IV – vjerski reforamtor) nije dirao.

Dugovječnost i više od 6 desetljeća na prijestolju, omogućili su Ramzesu da ostvari doba stabilnosti koja je značila blagostanje. Intezivna gradnja cijelog razdoblja vladavine rezultirala je time da u svakom gradu, u svakom selu, na svakom drevnog hramu postoji Ramzesovo ime, nekoliko njegovih kipova, da se on pojavljuje na reljefima, u prikazima bitaka i u društvu bogova. Ova mudra državna propaganda stvorila je od Ramzesa živuću legendu, postao je bog već za života! Njegovo je ime bilo poznato na sjeveru današnje Turske, širom Balkana, u Italiji i Španjolskoj, a posebno u Egiptu i istočnom Sredozemlju kojim je vladao Egipat. Njegov sjaj je toliko promoviran da se uvukao u sve pore društva cijelog Starog svijeta – u kamene spomenika, na listove papirusa, u Biblijske tekstove, u djela staro-grčkih povjesničara i staro-rimskih filozofa. Postao je legenda za života i ostao legenda dok je živih ljudi uz obale Sredozemnog mora, uz obale rijeke Nil.

Hladi se polako moja kava, kiše ne posustaje, no već za par dana i kišu i jutarnju kavu pokrit će zaborav. I dalje razmišljam o Ramzesu, o prkosu prema zaboravu kojeg je uspio postići. To je njegova tajna, tajna njegove vječnosti.

Pođite s nama do Ramzesove zemlje, do veličanstvenih spomenika drevnog Egipta ... !!!
Putovanje u Egipat ovdje: EGIPAT ::: PUTOVANJA

Želite pročitati ostale putopise iz Egipta:
Mirisi, zlato i slike Starog svijeta
Egipat - dnevnik jednog fotografa
Krstarenje Nilom i vremenom

Vaš kometar: explora@f-tours.hr

Napisao: Siniša Viđak
dana 31.03.2009.

B2B

Putovanja

Putopisi

Galerije

Urednik

Putopisi - Povijest i kultura - Ramzes II