Putopisi - Povijest i kultura

Grad koji se mijenja
Izigrana su moja očekivanja – amalgam sjećanja o Istanbulu iz kasnih osamdesetih i slike koje sam ponio s nedavnog posjeta Kairu, i čiji sam odraz očekivao pronaći ovdje. Istanbul se promijenio. (...) Prije nego ponovo obiđem sva ona kultna mjesta arhitekture, umjetnosti i povijesti, najprije ću se stopiti s gradom promatrajući ljude u svakodnevici, na ulici, u kavani, u kupovini i ljenčarenju.

Slava koja ne blijedi
... priča o faraonu Ramzesu II, njegovoj vječnoj slavi. Jedan je od rijetkih moćnika koji apsolutno nikada nije pao u zaborav. Intrigantno, začuđujuće, … dovoljno da mi nikako ne izlazi iz misli. Poput jata ptica na proljetnom nebu, moje misli kruže, spiralno se uzdižu, vračaju, a sve u pokušaju konačnog razumijevanja tog mističnog lika koji je vladao unazad 33 stoljeća i kojeg prašina povijesti nikada nije prekrila.

Mirisi, zlato i slike Staroga svijeta
Posebice u gradovima čovjekov um se može izoštriti o um drugog čovjeka. Tako je u riječnim dolinama ušao u povijest grad. U gradovima se pojavljuju ne samo svećenici i kraljevi, već i pisari i odvjetnici, liječnici, astronomi i matematičari, prostitutke i glumci, trgovci i grnčari, obrtnici i arhitekti. Ovo je bio početak svega.

Dnevnik jednog fotografa
Ustao sam rano. Brod miruje. Vjerojatno smo tijekom noći prevalili zacrtanu dionicu do Edfua i sada smo privezani uz obalu. Kuham svoj prvi jutarnji espreso i uspinjem se na gornju palubu sa šalicom u ruci. Vruća kava ugodno miriše. Koraci su mi tromi i nespretni.

Mistična Irska
Uske, krivudave i loše održavane, vode nas u čarobne predjele izvorne, napuštene, ali ne i zaboravljene Irske. Niz pejzaža koji zaustavljaju dah i uzdižu duh otvara se s ovih smiješnih ali opasnih putova. Tišina okićena vjetrom, tutnjanjem lijenih valova iz daljine, povremeno pozlaćena sunčanim zrakama koje se igraju u oblacima.

Prosinac u Pragu
Iznad rijeke uzdiže se litica. Stoljećima unazad, s ovog mjesta je proročica Libuša kazala: „Vidim grad čija slava seže do nebesa!“ (...) Je li grad zaista zasjao slavom koja seže do nebesa, to svatko od nas mora odlučiti za sebe. No, češki narod od tog vremena živi na ovom mjestu, ...

Večer na Hradčanima
Imam jedan tajni ritual kojim obilježim svaki ponovni dolazak u Prag: Večernju šetnju preko Karlovog mosta, na Malu stranu pa uz Nerudovu ulicu do Hradčana. Slučajnost ili ne … ovo je završni dio Krunidbene staze... Trenuci koje poklanjam sebi. Ljepota koju mi poklanja Prag.

Čarolija ljubaznosti
Nebo tamni nad Lisabonom dok prigradski vlak polagano klizi uz pješčane plaže. Iza mojih leđa ostaje grad ukrašen mirisom pečenog bakalara i zvucima fado glazbe. Čarolija današnjih dojmova bit će uz mene dugo, (...) i navečer u suton, kad tjelesni umor radnog dana donese mir i spokoj. Odlazim u Cascais.